Sticajem okolnosti, prije par godina, imala sam sastanak, sa kolegama iz Njemacke. Ljudi od ugleda, bogati, mislis, prava cast, da imam priliku sa njima razgovarati. Odjednom, jedan od njih, za vrijeme ozbiljnog financijskog pregovora, PRDNE na sav glas, a da pri tome, ni on ni njegovi pratioci, nisu ni trepnuli. U isti mah poceo se siriti neopisiv oblak smrada, koji se lijepio za nozdrve. Bila sam na granici smijeha i naravno koncentracija mi je definitivno popustila. Nitko od prisutnih nije reagirao. Za par minuta sve se ponovilo nekoliko puta. Covjek je dogovarao ozbiljan posao, gledao me u oci i drsko PRDIO. Pri pomenu njegovog imena Richard, uvijek se doda ( onaj koji prdi.) PRDIO on ili ne, ali je uspio, napraviti dobar posao, jer sam ja cijelo vrijeme, bila koncentrirana na to, da se ne pocmem smijati, a manje na uvijete pregovaranja. Ni danas ne znam, da li se radilo, o pregovarackoj taktici ili biološkoj potrebi. Kako bilo, da bilo, moram priznati, nakon toga i ja vrlo cesto uspjesno koristim, ovu pregovaracku metodu u javnim pregovorima. Danas na poslovnom planu, iako dotjerana, kao dama dobro kotiram. Vjerojatno i mene zovu „ona koja PRDI“ , ali ja od toga imam, ne samo zdravstvene, nego i financijske koristi.
Voli vas Esperanca
Zanima vas kako to zvuči?
Kliknite dolje!